Povodom 23.maja-Dana kakanjskih dobrovoljaca “Breza i Misoča 92” službena stranice Općine Kakanj podsjeća na imena kakanjskih dobrovoljaca koji su živote dali na brezansko-ilijaško-misočkom ratištu tokom 1992.godine.
U narednim danima će biti objavljivani tekstovi i o drugim kakanjskim šehidima brezansko-misočkog ratišta.
Sjećanje pred 23. maj – Dan kakanjskih dobrovoljaca “Breza i Misoča 92″: Rahman Kovač (1954-1992):
Rahman Kovač je rođen 18. maja 1954. godine u Brnjicu, od oca Adema i majke Merđade. Nakon odsluženja vojnog roka u JNA zapošljava se u Rudniku mrkog uglja Kakanj gdje kao radnik ostaje do početka agresije na R BiH. Iako je imao težak život, radne kolege su ga poznavali kao veselog, čestitog i radinog čovjeka. I pored teškog života i brige za šestoro djece, znao je za šalu i kao takav je bio poželjan u društvu.
U odlučujućim trenucima za BiH, uključuje se među prvima na području Brnjica u redove tadašnjeg OPŠTO-a Kakanj i kao dobrovoljac odlazi na ratišta Breze i Visokog.
Poginuo je 10. juna 1992.godine na brezanskom ratištu.
Rahman Kovač je prvi kakanjskih šehid u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992-1995.
Ukopan je na mezarju Varda 12. juna 1992.godine.
Iza Rahmana Kovača je ostala supruga Fata, te djeca Nermin, Nermina, Amir, Fatima, Samir i Saudina. Jedan od unuka prvog kakanjskog šehida danas sa ponosom nosi ime svog dede.
Derviš Alajbegović, sin Ibrahima i Fatime, rođen je 25. aprila 1971. godine u Donjem Kaknju.
“Bio je omiljen u društvu, volio je fudbal, muziku i ribolov. Oni koji su ga poznavali, mogu slobodno reći da su poznavali uljudnog i finog momka. Nije bio oženjen. U bivšu JNA odlazi sa 19 godina, a odmah po odsluženju tadašnjeg vojnog roka, prijavljuje se kao dobrovoljac u A RBiH. Po prirodi temperamentan, društven i omiljen, nije mogao pasivno posmatrati agresiju na svoju zemlju, i među prvima je uzeo pušku u ruke”, zapisano je u knjizi “Kakanjski šehidi i poginuli borci 1992-1995″ autora Dženana Kubata.
Derviš Alajbegović je poginuo 24. juna 1992. godine u borbama koje su kakanjski dobrovoljci vodili u ilijaškom naselju Misoča koje je neprijatelj napadao strahovito jakim i brojnim artiljerijskim i drugim oružjima sa ciljem zauzimanja.
Ukopan je u Donjem Kaknju 31. juna 1992. godine.
Dženaza Dervišu Alajbegoviću je obavljena 31. juna 1992.godine u Donjem Kaknju
Sjećanje pred 23. maj – Dan kakanjskih dobrovoljaca “Breza i Misoča 92″, Zlatni ljiljan Sead Hodžić (1961-1992), život put od Lukavca do Kaknja i Misoče:
Sead Hodžić, sin Mehmeda i Emine, je rođen 8. juna 1961. godine u Lukavcu, gdje je završio osnovnu školu. Nakon završetka srednje škole upisuje i završava rudarski fakultet u Zagrebu. Put ga vodi u Kakanj i kakanjski rudnik u kojem počinje raditi. Kao mladog stručnjaka u radnom kolektivu su ga cijenili i uvažavali.
U redove Armije R BiH stupa od prvog dana agresije. Bio je odlučan i hrabar borac. Poginuo je u Misoči (Ilijaš) 29. juna 1992. godine. Iza njega je ostala supruga Ferida. Ukopan je na mezarju Varda.
Posthumno je odlikovan najvećim ratnim priznanjem “Zlatni ljiljan”.
Sjećanje pred 23. maj – Dan kakanjskih dobrovoljaca “Breza i Misoča 92″: Bahrudin Hodžić (1972-1992):
Bahrudin Hodžić je rođen 17. februara 1972. godine od oca Ešrefa i majke Fatke. Prema svima je bio dobar, a to mu je sredina u kojoj je živio znala uzvratiti. Bio je omiljen, rado pozivan i viđen u društvu. Nije bio zaposlen ni oženjen. Bio je dobrovoljac u redovima Patriotske lige Kakanj.
Kao vojnik-strijelac poginuo je 24. juna 1992.godine na ratnom zadatku u Misoči (Ilijaš). Ukopan je 3 dana poslije u Bijelim Vodama.
Sjećanje pred 23. maj – Dan kakanjskih dobrovoljaca “Breza i Misoča 92″: Fahrudin Kobilica (1967-1992):
Fahrudin Kobilica, sin Fadila i Hamide, rođen je 10. oktobra 1967. godine u selu Hrastovac-Brnjic. Osnovnu školu kao odličan učenika završava u Brnjicu. Srednju rudarsku tehničku školu završava u Zenici. Po završetku srednje škole zapošljava se u RMU Zenica.
Sa početkom agresije dobrovoljno se priključuje jedinicama TO Kakanj. Kao pripadnik dobrovoljačke čete odlazi na misočko-visočko-brezansko ratište. Poginuo je 20. augusta 1992.godine u Misoči. Tri dana poslije klanjana mu je dženaza i ukopan je na mezarju rodnog sela Hrastovac.
Spomen-obilježje u Misoči na kojem su ispisana i imena kakanjskih šehida i poginulih
Nije bio oženjen, ali bi se ubrzo oženio, prema riječima njegovih najbližih. Da je živ došao sa terena Misoče ženio bi se jer je bio zakazao vjenčanje.
Fahrudin Kobilica
Bio je veoma dobar vjernik, po pričanju onih koji ga poznavaše, vjernik koji je svojim nesebičnim zalaganjem učestvovao u izgradnji svih značajnijih vjerskih objekata u Brnjicu.
Sjećanje pred 23. maj – Dan kakanjskih dobrovoljaca “Breza i Misoča 92″: Mehmedalija Sikira (1966-1992):
Mehmedalija Sikira je rođen 1. juna 1966.godine u porodici Fadila i Selvete na Plandištu. Osnovnu i srednju školu je završio u Kaknju. Radio je u Rudniku mrkog uglja Kakanj, Pogon “Stara jama”. Bio je član spasilačke ekipe rudničkog vatrogasnog društva i redovan dobrovoljni davalac krvi.
U redove Armije R BiH uključio se od početka agresije. Poginuo je 22. augusta 1992.godine u Misoči. Dan poslije ukopan je na mezarju Doboj.
Mehmedalija Sikira (1966-1992)
Svi oni koji su ga poznavali govore o njegovoj ozbiljnosti koju je ispoljavao kroz život, odgovornom odnosu prema roditeljima kojima je bio izuzetno privržen, odgovornom odnosu prema poslu i svim obavezama.
Muharem Berbić, sin Zihnije i Nure, rođen je 15. juna 1954. godine u Brežanima, općina Kakanj. U rodnom mjestu je završio osnovnu školu nakon čega je srednjoškolsko obrazovanje nastavio u Srednjoj medicinskoj školi u Zenici. Nakon škole zaposlio se kao medicinski tehničar u Domu zdravlja Kakanj.
„Agresijom na BiH, Muharem se, slijedeći svoj poziv, dobrovoljno uključuje u redove OpŠTO-a Kakanj, kao pripadnik sanitetske službe. U njihovim redovima ubijen je prilikom obavljanja zadatka na terenu Misoča. Poginuo je 29. augusta 1992. godine, a dan poslije klanjana mu je dženaza-namaz u Brežanima. Muharem je bio oženjen Zijadom i otac je sina Zijada. Slobodno vrijeme osim uz porodicu, provodio je kao medicinski tehničar FK „Rudar“ Kakanj, a i sam je volio igrati fudbal. Za njega još možemo reći da je bio veoma komunikativan i društven čovjek, da se nesebično trudio da što bolje obavi svoj posao i da je iskazivao neizmjerno poštovanje prema roditeljima“, zapisano je u knjizi „Kakanjski šehidi i poginuli borci 1992-1995“ autora Dženana Kubata.
Muharem Berbić posthumno je odlikovan najvećim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“.
Sjećanje pred 23. maj – Dan kakanjskih dobrovoljaca “Breza i Misoča 92″: Sakib Hardauš (1.1.1967-3.9.1992):
Sakib Hardauš, sin Huseina i Zinete rođene Pipo, rođen je 1. januara 1967. godine u Tičićima, općina Kakanj. Osnovnu školu je završio u Donjem Kaknju, a poslije završava zanat. Bio je uposlenik Rudnika mrkog uglja Zenica.
“U borbu protiv agresora uključio se dobrovoljno, odmah na početku agresije na našu zemlju. Kao vojnik-strijelac poginuo je na ratištu u Misoči 3. septembra 1992. godine. Ukopan je dva dana kasnije na mezarju u Tičićima. U svakodnevnom životu bio je društven i omiljen u svojoj sredini. Volio je ribolov i fudbal”, zapisano je u knjizi “Kakanjski šehidi i poginuli borci 1992-1995″ autora Dženana Kubata.
Iza Sakiba Hardauša ostali su supruga Indira i sin Mirzad. Odlikovan je najvećim ratnim priznanjem “Zlatni ljiljan”.
Sjećanje pred 23. maj – Dan kakanjskih dobrovoljaca “Breza i Misoča 92″: Edin Delibašić (1973-1992):
Edin Delibašić, sin Bećira i Fadile, rođen je 15. aprila 1973. godine u Kaknju. Osnovnu i srednju školu završio je u svom rodnom gradu.
Slobodno vrijeme provodio je sa vršnjacima. Nakon završetka škole, zbog prilika i dešavanja u državi, uključuje se u redove TO Kakanj. Rat ga je spriječio da se zaposli i zasnuje porodicu.
Kao vojnik-strijelac odlazi na brezansko-ilijaško-misočko ratište.
Poginuo je u Misoči 14.oktobra 1992.godine.
Dan poslije klanjana mu je dženaza i ukopan je na mezarju u Bičeru.
Svi koji su poznavali Edina pamte ga kao mirnog i povučenog momka, koji, prema riječima njegove majke, nije znao ništa ni opsovati, a kamoli koga uvrijediti.
Sjećanje pred 23. maj – Dan kakanjskih dobrovoljaca “Breza i Misoča 92″: Sakib Bitić (1964-1992):
Sakib Bitić, sin Sabita i Režibe, rođen je 4. februara 1964. godine u Kaknju. Osnovnu školu je završio u Kaknju, a poslije je stekao zvanje elektro-mehaničara. Bio je veliki zaljubljenik u karate, a ovim sportom se i aktivno bavio. Bio je uposlenik kakanjskog Rudstroja.
“U redove Armije R BiH stupio je dobrovoljno i bio je komandir čete. Poginuo je u borbama u Misoči 19.oktobra 1992. godine. Na dženazi koja mu se klanjala na Vardi bilo je mnogo svijeta, rodbine, prijatelja i saboraca. Suze u očima svih koji su ga poznavali nisu se mogle sakriti, jer su 22. oktobra ukopali mladića koji je svim svojim bićem bio uz svoj narod. Sakib Bitić je dio mladosti našega grada koja je branila i odbranila ovu državu”, zapisano je u knjizi “Kakanjski šehidi i poginuli borci 1992-1995″ autora Dženana Kubata.
Sakib Bitić posthumno je 15. aprila 1993. godine, na Dan Armije R BiH, odlikovan najvećim ratnim priznanjem “Zlatni ljiljan”. Čin kapetana dodijeljen mu je 12. januara 1996. godine.
U znak sjećanja na heroja Sakiba Bitića kakanjski karate klub nosi njegovo ime.
Sjećanje pred 23. maj – Dan kakanjskih dobrovoljaca “Breza i Misoča 92″: Ešref Škulj (1965-1992):
Ešref Škulj, sin Mustafe i Emine, je rođen 24.oktobra 1965.godine u naselju Zlokuće, općina Kakanj. Osnovnu školu je završio u Tršću, a zanat za zidara u Mariboru. Radio je u Rudniku mrkog uglja Kakanj, Pogon Stara jama.
U redove Armije R BiH pristupio je kao dobrovoljac odmah po izbijanju agresije na BiH. Poginuo je u Misoči, općina Ilijaš, 19. oktobra 1992.godine. Dan poslije klanjana mu je dženaza i ukopan je na mezarju u Zlokućama.
Bio je vesele narave, čestit i pošten, omiljen u društvu. Iza njega je ostala supruga Selvedina i kćerka Senđana.
Sjećanje pred 23. maj – Dan kakanjskih dobrovoljaca “Breza i Misoča 92″: Nihad Kovač (1969-1992):
Nihad Kovač, sin Safeta i Fate, rođen je 15. aprila 1969.godine. Po zanimanju je bio građevinski tehničar. Radio je u Termoelektrani Kakanj. Bio je dobrovoljac u Patriotskoj ligi Kakanj. Kao vojnik-strijelac ranjen je na misočkom ratištu 17. oktobra 1992.godine. Dvanaest dana se borio za život u zeničkoj bolnici, ali je bitku izgubio. Ukopan je 29.oktobra 1992.godine u Brnjicu. Iza njega je ostala supruga Sedina i sin Elmin.
Sjećanje pred 23. maj – Dan kakanjskih dobrovoljaca “Breza i Misoča 92″: Bajro Karahodžić (1969-1992):
Bajro Karahodžić, sin Tufika i Šide, je rođen 8.novembra 1969.godine. Bio je uspolenik RMU Kakanj, Pogon Separacija. Po prirodi je bio društvena osoba i momak vesele naravi. Nije bio oženjen.U redove Armije R BiH se uključio kao dobrovoljac odmah na početku agresije. Poginuo je na misočkom ratištu 1.novembra 1992.godine.
Izvor podataka: knjiga “Kakanjski šehidi i poginuli borci”, autora Dženana Kubata (izdavač: Organizacija porodica šehida i poginulih boraca općine Kakanj, Kakanj, 2001. godine).