Nastavak suđenja u predmetu “Hadžić i ostali” ili „Čemerno“ održan je danas u Sudu BiH svjedočenjem zaštićenog svjedoka „E“, koji je i sam bio učesnik akcije na neutralisanju položaja haubica na Čemernu 10. juna 1992. godine.
Hadžića i još 11 optuženih Tužilaštvo tereti za ratne zločine koje su pripadnici tadašnje TO Kakanj, Breza i Ilijaš navodno počinili nad civilima tog sela.
Svjedok „E“ je u svom iskazu naveo da je tada imao 18 godina i da se dobrovoljno prijavio u akciju da bi pomogao u evakuaciji i zbrinjavanju eventualnih ranjenika.
Objasnio je kako su pred školu u Koritima, gdje je i on živio došli pripadnici TO Kakanj i Breza te da su im se pridružili i nekoliko „domaćih“ koji su tada održavali seoske straže, kako bi im bili vodiči.
Objasnio je i kako su došli do Čemerna i kako su bili podijeljeni u tri grupe, od kojih je njegova bila zadužena za zbrinjavanje ranjenih, dok su druge dvije otišle lijevo i desno kako bi napale položaj haubica, odakle se ubrzo začula obostrana paljba.
Na pitanje tužioca Vladimira Simovića jesu li u njegovoj grupi bili naoružani, svjedok je izjavio da nisu, te da je samo jedan od njih desetak imao pušku i bio im nekakvo obezbjeđenje.
Odgovarajući na pitanja tužioca rekao je da su u toj grupi sa njim bio jedan iz grupe optuženih, te da ni on nije imao naoružanje. Opisao je kako mu je u jednom trenutku neko rekao da iz obližnje štale treba izvući tijelo ranjenika, te da je on sa još jednim kolegom ušao unutra i zatekao već preminulog čovjeka kojeg nije poznavao.
– U tom trenutku je u neprijateljski vojnik, koji je vjerovatno bio sakriven negdje u štali bacio bombu koja je ranila mene, Envera Čuturu i još jednog momka kojeg ne znam. Nekako sam se izvukao vani i došao do moje grupe od kojih su me dvojica preuzeli, odvezli do Orahova i dalje do Breze – opisao je svjedok svoje ranjavanje, potvrđujući tako tužiocu da nije mogao vidjeti ni detalje borbe ni mrtve i ranjene.
S druge strane, tužioc je tvrdio da svjedok odstupa od izjave koju je ranije dao u Tužilaštvu i da će izjavu priložiti u spise. Na ovo je reagovala odbrana optuženih tvrdeći da tužilac Simović prečesto koristi prilaganje izjava svjedoka, što se, inače, čini samo u izuzetnim slučajevima. – Ovdje je tužilac izuzetak pretvorio u pravilo i sada to redovno čini.
Čudno je da je te izjave svjedoka uz tužioca Simovića u prostorijama Tužilaštva uvijek i isklučivo uzimali inspektori MUP-a RS iz Banjaluke Milanko Karišik i Dragan Marković, a još čudnije da ni jedna izjava nije tonski snimljena – rekao je nakon suđenja advokat Ifet Feraget, dodajući da tužilac Simović u posljednje vrijeme sve češće pokušava Sudsko vijeće ubijediti da dopuste sučeljavanje na ročištu istražitelja i svjedoka, što je po ZKP-u procesno neizvodivo.